GORANSKO SIJELO 2013.

ČESTITKE NAŠEM ŽELJKECU I UČITELJICI ANI!

http://www.skrad.com/index.php?page=news&nid=1319

Željko se predstavio svojim pismenim uratkom Pouh va školi

UPAMTI!

ČITANJE JE NAJBOLJE UČENJE.
NE ZABORAVI SVAKI DAN ČITATI 15 MINUTA.

RASPRAVA BIBLIOKLUBAŠA

Tulipina igra u očima biblioklubaša

U utorak 14.5.2013. godine održao se drugi sastanak bibliokluba. Raspravljali smo o lektiri koja se zove Tulipina igra. U goste su nam došli Brodmoravičani, gospođa Verena i učiteljica Tina.

Kada su gosti pristigli smjestili smo se u učionicu hrvatskoga jezika te sjeli svatko u svoju klupu. Iz Brod Moravica došlo je pet učenica, a i nas domaćina bilo je pet: Matija Gretić i ja iz 7., Josip Muhvić  i Mario Gretić iz 6. i Borna Gadanec iz 8. razreda.

Gospođa Verena dala nam je palice na kojima su bili odgovori DA i NE te palice sa slovima: a, b i c. Te palice smo podizali kao odgovore na pitanja koja je postavljala učiteljica Tina o Tulipinoj igri. Pitanja su bila lagana i zanimljiva te smo uspješno na njih odgovarali. Meni osobno se knjiga nije baš svidjela. Najbolja knjiga koju sam kao biblioklubaš pročitala bila mi je knjiga Zaboravljeni sin pisca Mire Gavrana. Miro Gavran je omiljeni pisac većini učenika naše škole.

Bilo mi je lijepo upoznati učenice iz Brod Moravica bez obzira na to što me knjiga i nije oduševila. Voljela bih da se ovakav susret organizira i iduće godine.

                                       Danijela Jurković, 7.

PROMOCIJA KNJIGE BROD NA KUPI

Dan škole održan je 9. svibnja. Učenici su pripremili program za sve goste predstavivši tako školu u lijepom svijetlu. U sklopu toga dana bila je i predviđena promocija knjige Brod na Kupi autora Vladimira Mancea. Naša škola je izdavač knjige tako da je Dan škole obogaćen velikim književnim djelom koje je ugledalo svijetlo dana zahvaljujući našoj školi. Autor, ravnateljica škole Snježana Krizmanić i novinar Novog lista Marinko Krmpotić predstavili su knjigu. Autor je s osjećajima govorio o njenom nastajanju, o podacima koji se nalaze u knjizi i kako je do njih došao. Svojim izlaganjem prošao je gotova sva poglavlja knjige približivši je tako svakom slušatelju, budućem čitatelju. Gosp. Marinko Krmpotić posebno je istakao njenu vrijednost za cijeli Gorski kotar, županiju, ali i šire i naglasio kako je zbog toga knjiga ove godine osvojila Gorančicu (književnu nagradu za goranska djela). Ravnateljica škole nije skrivala oduševljenje što je tako veliki posao priveden kraju i što se škola kao izdavač može pohvaliti ovako vrijednim djelom. Posebno se zahvalila autoru, gosp. Vladimiru što je svojom knjigom uspio prikazati „povijest kraja, ali i povijesti općenito u malom“. Nakon reda čestitavanja i zahvalnosti druženje se nastavilo uz domjenak. 

KNJIŽEVNI SUSRET S EMILOM CRNKOVIĆEM

18. travnja u našu je školu došao Emil Crnković, pisac, Goranin. S njime je došla i Verena Tibljaš iz Stribora – knjižnice za djecu u Rijeci. Zajedno su predstavili knjigu koju je napisao gosp. Emil – Tragom goranskih (po)kućaraca. Susret je bio jako zanimljiv i sat vremena je brzo prošlo. Naše smo goste dočekali kratkim programom. 

Izveli smo scensku igru Dolinu leptira i pjesmu Oda kupskoj dolini, a nakon toga uživali u razgovoru pisca i gđe. Verene koji su na taj način predstavili knjigu. Saznali smo puno. (Po)kućarci su bili trgovci koji su prodavali rodu od vrata do vrata, odnosno od kuće do kuće. Pješice su prošli mnoga mjesta, gradove, države. Najdalje su došli do Češke. Kućarili su i mladi i stari. Najmlađi kućarac imao je svega 13 godina. Mnogi od kućarenja nisu mogli lijepo živjeti jer nisu dovoljno zarađivali, ali bilo je kućaraca koji su bili jako uspješni, kao obitelj Srkoč iz Brod Moravica. Najčešće se prodavala galanterijska roba (šivaći materijal, ogledalca, češljevi, gumbi...), ali nerijetko i roba, lonci, slatkiši... Najviše je kućaraca bilo iz Kupske doline jer je to područje Gorskog kotara bilo jako siromašno. Neke smo obitelji prepoznali u kazivanju gosp. Emila.

Na kraju susreta učenici su poklonili gostima poklončiće kao spomen na lijepo druženje.  

Novinari

zajednička fotka

ČITAMO MI, U OBITELJI SVI

Nije učen onaj tko čita knjige, nego onaj tko zna što čita. (Rumunjska poslovica)

Čitati, čitati i čitati. Čitanja nikada dovoljno pogotovo u našoj školi gdje čitanje predstavlja veliki problem većini učenika. Lijepo i tečno čitati s razumijevanjem nije lako i treba mnogo vremena da se ta vještina usvoji. Iz tog razloga školska knjižnica naše škole uključila se u projekt Čitamo mi, u obitelji svi. Cilj je čitati u slobodno vrijeme knjige koje nisu lektira, potaknuti roditelje, braću i sestre, osobe s kojima provodimo mnogo vremena da čitaju s nama, da razgovaraju o pročitanom i svoje slobodne trenutke posvete čitanju. Projekt se provodi u 3. razredu i u njemu ove godine sudjeluju Rebeka Rupar, Marin Obajdin, Samanto Jurić i Keti Ivanišević. Učiteljice Jelena i Žaklina pomažu im u odabiru knjiga iz naprtnjače i sastavljanju dojmova o pročitanom. Učenici uvijek čitaju jedni drugima, a često kod kuće i svojim roditeljima koji se uključuju i sami nešto pročitaju. Svake srijede učenik vraća naprtnjaču u knjižnicu i ispriča što je čitao, što ga se dojmilo, razveselilo, rastužilo...

Više na https://sites.google.com/a/knjiznicari.hr/citamo-mi-u-obitelji-svi/ 

Josip Muhvić, 6. raz.

Ovo su neki dojmovi učenika preuzeti iz Dnevnika čitanja:

Kući sam donijela knjigu Ljepši će postati svijet. Pročitala sam mami pjesmu Lutkica Lili. U školskoj knjižnici Samanto, Rebeka, učiteljica Žaklina i ja čitali smo druge pjesme iz zbirke. Bilo mi je jako lijepo slušati druge kako čitaju.

Keti Ivanišević, 3. raz.

Čitala sam knjigu Čudesno stablo. Sa mnom je čitala mama, a ja sam je slušala. U ovoj sam priči upoznala dva drveta i mjesto Jablanovo, neobično mjesto bez svjetla. Stanovnici su odlučili staviti uličnu rasvjetu, ali ne na betonskim stupovima već na deblima kako se ne bi narušila ljepota Jablanova. Jedan je takav stup oživio. To mi je bilo jako zanimljivo i lijepo jer ne volim kada drveću ljudi oduzimaju život za svoje potrebe.

Rebeka Rupar, 3. raz.

BAJKE U ŠKOLSKOJ KNJIŽNICI

Najljepše priče koje će svatko pamtiti iz svog djetinjstva su bajke. U bajkama upoznajemo čaroban svijet, neobične likove, dobro i zlo. One nas i vesele i rastužuju. Često se toliko povežemo s likovima da i sami maštamo o kraljeviću na bijelome konju ili uspavanoj princezi koja čeka svog princa da je poljubi. Dobri su likovi uvijek lijepi, bogati ili siromašni, često tužni i nesretni jer ih zli likovi napadaju i muče. Zli su likovi uvijek ružni, često prikazani kao vještica, zla maćeha ili vuk. Zli likovi vrebaju dobre likove i žele im nauditi. U bajkama se često događaju nemoguće stvari, kao npr. vuk otpuhne kućicu od slame, princ se pretvori u žabu ili zvijer, div vlada začaranom šumom... Sve to utječe na našu maštu. Svi zamišljamo te likove i događaje onako kako ih netko prepričava ili kako čitamo bajku. U bajkama dobro uvijek pobjeđuje zlo, odnosno zli likovi moraju odgovarati za svoje zle namjere i postupke. Bajke su poučne i uče nas da treba pomagati slabijima i starijima, da netko veoma malen može pobijediti snažnog diva ili zmaja, da je lijepo voljeti i biti voljen, da u životu treba raditi, a ne ljenčariti, da svatko od nas stvara „svoje kraljevstvo“ i da će nam se dobro koje činimo uvijek vratiti.

U školskoj su se knjižnici učenici od 1. do 4. razreda, zajedno s knjižničarkom, družili s bajkama. Prvi je razred čitao Crvenkapicu, drugi Ružno pače, treći Bijelog jelena, a četvrti razred Šumu Striborovu. Već je sam ambijent, boravak u knjižnici s puno knjiga, ostavio poseban dojam na sve učenike.
Nakon pročitanih bajki učenici su razgovarali o njima, komentirali likove, poklanjali svoje simpatije određenim likovima, zamišljali sebe u određenim situacijama i maštali kako bi oni reagirali, dramatizirali odlomke bajke i glumili, gledali animirane filmove, crtali i stvaralački pričali.

Ružno pače, 2. razred

ružno pače - labud

Crvenkapica, 1. razred

Šuma Striborova, 4. razred

Stvaralačka priča o životu sina prije nego što je upoznao ženu guju (svaki učenik morao je smisliti rečenicu koja bi se nastavljala na prethodnu):

UVOD: U jednoj siromašnoj obitelji prije 25 godina rodio se dječak. Dječaka i majku napustio je otac. Jedva su preživljavali. Kada je dječak porastao odlazio je u šumu po drva. Radio je mnogo poslova.
ZAPLET: I tada se dogodilo nešto neobično. Upoznao je djevojku u šumi u koju se jako zaljubio.
VRHUNAC: Ta ga je djevojka napustila jer je bio siromašan. Sin je bio razočaran i tužan. Postao je veoma nesiguran.
RASPLET: Razočaran u ljubavi oženio bi prvu koja bi se htjela udati za njega. Zbog toga je sin oženio guju u bajci Šuma Striborova.