ČITAMO MI, U OBITELJI SVI

Nije učen onaj tko čita knjige, nego onaj tko zna što čita. (Rumunjska poslovica)

Čitati, čitati i čitati. Čitanja nikada dovoljno pogotovo u našoj školi gdje čitanje predstavlja veliki problem većini učenika. Lijepo i tečno čitati s razumijevanjem nije lako i treba mnogo vremena da se ta vještina usvoji. Iz tog razloga školska knjižnica naše škole uključila se u projekt Čitamo mi, u obitelji svi. Cilj je čitati u slobodno vrijeme knjige koje nisu lektira, potaknuti roditelje, braću i sestre, osobe s kojima provodimo mnogo vremena da čitaju s nama, da razgovaraju o pročitanom i svoje slobodne trenutke posvete čitanju. Projekt se provodi u 3. razredu i u njemu ove godine sudjeluju Rebeka Rupar, Marin Obajdin, Samanto Jurić i Keti Ivanišević. Učiteljice Jelena i Žaklina pomažu im u odabiru knjiga iz naprtnjače i sastavljanju dojmova o pročitanom. Učenici uvijek čitaju jedni drugima, a često kod kuće i svojim roditeljima koji se uključuju i sami nešto pročitaju. Svake srijede učenik vraća naprtnjaču u knjižnicu i ispriča što je čitao, što ga se dojmilo, razveselilo, rastužilo...

Više na https://sites.google.com/a/knjiznicari.hr/citamo-mi-u-obitelji-svi/ 

Josip Muhvić, 6. raz.

Ovo su neki dojmovi učenika preuzeti iz Dnevnika čitanja:

Kući sam donijela knjigu Ljepši će postati svijet. Pročitala sam mami pjesmu Lutkica Lili. U školskoj knjižnici Samanto, Rebeka, učiteljica Žaklina i ja čitali smo druge pjesme iz zbirke. Bilo mi je jako lijepo slušati druge kako čitaju.

Keti Ivanišević, 3. raz.

Čitala sam knjigu Čudesno stablo. Sa mnom je čitala mama, a ja sam je slušala. U ovoj sam priči upoznala dva drveta i mjesto Jablanovo, neobično mjesto bez svjetla. Stanovnici su odlučili staviti uličnu rasvjetu, ali ne na betonskim stupovima već na deblima kako se ne bi narušila ljepota Jablanova. Jedan je takav stup oživio. To mi je bilo jako zanimljivo i lijepo jer ne volim kada drveću ljudi oduzimaju život za svoje potrebe.

Rebeka Rupar, 3. raz.