Nije učen onaj tko
čita knjige, nego onaj tko zna što čita. (Rumunjska poslovica)
Čitati, čitati i čitati. Čitanja
nikada dovoljno pogotovo u našoj školi gdje čitanje predstavlja veliki problem
većini učenika. Lijepo i tečno čitati s razumijevanjem nije lako i treba mnogo
vremena da se ta vještina usvoji. Iz tog razloga školska knjižnica naše škole
uključila se u projekt Čitamo mi, u obitelji svi. Cilj je čitati u slobodno
vrijeme knjige koje nisu lektira, potaknuti roditelje, braću i sestre, osobe s
kojima provodimo mnogo vremena da čitaju s nama, da razgovaraju o pročitanom i
svoje slobodne trenutke posvete čitanju. Projekt se provodi u 3. razredu i u
njemu ove godine sudjeluju Rebeka Rupar, Marin Obajdin, Samanto Jurić i Keti
Ivanišević. Učiteljice Jelena i Žaklina pomažu im u odabiru knjiga iz
naprtnjače i sastavljanju dojmova o pročitanom. Učenici uvijek čitaju jedni
drugima, a često kod kuće i svojim roditeljima koji se uključuju i sami nešto
pročitaju. Svake srijede učenik vraća naprtnjaču u knjižnicu i ispriča što je
čitao, što ga se dojmilo, razveselilo, rastužilo...
Više na https://sites.google.com/a/knjiznicari.hr/citamo-mi-u-obitelji-svi/
Josip Muhvić, 6. raz.
Ovo su neki dojmovi učenika
preuzeti iz Dnevnika čitanja:
Kući sam donijela knjigu Ljepši će postati svijet. Pročitala sam mami
pjesmu Lutkica Lili. U školskoj knjižnici Samanto, Rebeka, učiteljica Žaklina i
ja čitali smo druge pjesme iz zbirke. Bilo mi je jako lijepo slušati druge kako
čitaju.
Keti Ivanišević, 3. raz.
Čitala sam knjigu Čudesno stablo. Sa mnom je čitala mama, a ja sam je
slušala. U ovoj sam priči upoznala dva drveta i mjesto Jablanovo, neobično
mjesto bez svjetla. Stanovnici su odlučili staviti uličnu rasvjetu, ali ne na
betonskim stupovima već na deblima kako se ne bi narušila ljepota Jablanova. Jedan
je takav stup oživio. To mi je bilo jako zanimljivo i lijepo jer ne volim kada
drveću ljudi oduzimaju život za svoje potrebe.
Rebeka Rupar, 3. raz.
